1. Utvrđuje se da su odredbe čl. 1., 2., 3.,
4., 5., 6., 7., 11., 12., 16., 23. i 27. Zakona o prijevremenom
povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata
(„Službene novine Federacije BiH“, br. 41/13) saglasne Ustavu
Federacije Bosne i Hercegovine.
2. Utvrđuje se da odredba člana 15. stav (1) istog Zakona nije saglasna Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine.
3. Presudu objaviti u „Službenim novinama Federacije BiH“
O b r a z l o ž e nj e
9. Činjenično stanje i stav Suda
Nakon izvršenog uvida u osporeni Zakon, Ustavni sud Federacije je utvrdio, da je Parlament Federacije Bosne i Hercegovine donio zakon i na jedinstven način regulisao ostvarivanje prava na prijevremeno povoljnije penzionisanje pripadnika Oružanih snaga Republike Bosne i Hercegovine (ARBIH, HVO, HOS, MUP-a R BiH i Odjela za unutrašnje poslove/ MUP-a HZHB). Tako je za učesnike odbrambeno-oslobodilačkog rata kojima je pravo na prijevremeno povoljnije penzionisanje bilo riješeno na privremenoj osnovi, sada trajno riješeno.
Isto tako, Zakonom je propisana i mogućnost ostvarivanja prava na prijevremeno povoljnije penzionisanje za određene kategorije lica koja su uzela učešće u odbrambeno-oslobodilačkom ratu i način dokazivanja učešća, utvrđeni koeficijenti i određena osnovica za sve korisnike ovog prava. Postupak i način ponovnog preračunavanja u nadležnosti je Federalnog zavoda za PIO.
Kad je u pitanju način finansiranja Zakonom je propisano da se 50% sredstava izdvaja prema članu 126. Zakona o PIO i to sa podračuna vojnih osiguranika, a 50% sredstava osigurava se iz Budžeta Federacije BiH. Kao i za ostale korisnike prava koji su uzeli učešće u odbrambeno-oslobodilačkom ratu, korisnici prava po ovom zakonu podliježu reviziji.
Nakon analize predloženih rješenja u ovom zakonu, Ustavni sud Federacije pošao je od odredbi člana III.2. i člana III.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojima je propisana zajednička nadležnost Federacije i kantona, način ostvarivanja te nadležnosti i utvrdio, da regulisana oblast dijelom spada u oblast socijalne politike, a da se nadležnost može ostvarivati zajednički ili odvojeno ili od strane kantona koordinirano od federalne vlasti. Imajući u vidu način ostvarivanja ove nadležnosti prema Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije je stajališta, da je Parlament Federacije Bosne i Hercegovine imao ustavni osnov da donese ovaj zakon, obzirom da Federacija Bosne i Hercegovine samostalno može utvrđivati socijalnu politiku i regulisati ovu materiju ne stvarajući bilo kakve finansijske ili druge obaveze prema kantonima. U isključivoj je nadležnosti i odgovornosti zakonodavne vlasti Federacije da utvrdi zakonodavnu politiku u ovoj oblasti i da na jedinstven način propiše zakonska rješenja za sve korisnike prava na prijevremene povoljnije penzije. Pri tome je Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, kao najviša zakonodavna vlast u Federaciji Bosne i Hercegovine, odgovoran za finansijsku provodljivost zakona, odnosno za obim i visinu prava korisnika koji ostvaruju pravo na prijevremeno penzionisanje.
Također, Ustavni sud Federacije ne supstituira zakonodavnu vlast kada je u pitanju kontrola kvaliteta zakona, izuzev ako zakon ne zadovoljava standarde dostupnosti, javnosti i preciznosti zakonskih rješenja, što ovdje nije slučaj. Stoga je u konkretnom slučaju Ustavni sud Federacije ispitao osporene odredbe zakona sa stanovišta njihove kompatibilnosti sa odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda na koje su se podnosioci zahtjeva konkretno pozivali, a kako slijedi.
Odredbe čl. 1. do 7. osporenog Zakona regulišu korištenje prava na prijevremeno povoljnije penzionisanje svih branilaca koji su uzeli učešće u odbrambeno-oslobodilačkom ratu i čija su prava do donošenja ovog zakona bila isključivo privremeno regulisana. Sada se ta prava trajno regulišu na jedinstven način do stjecanja uslova za starosnu penziju prema Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju, vrednujući činove u svim vojnim i policijskim formacijama prema propisima koji su se primjenjivali u Bosni i Hercegovini, na jedinstven način, iz čega se može zaključiti da nema povrede odredbi iz člana II.A.2.1) c) i d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, koje regulišu jednakost pred zakonom i zabranu svake diskriminacije. Imajući u vidu da su ova prava bila različito i privremeno regulisana, sada se ona regulišu ovim zakonom, pa je bilo neophodno utvrditi ponovno preračunavanje penzija od strane nadležnog organa, a to je Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje i to prema propisanim parametrima na način koji odražava stav zakonodavne vlasti Federacije u ovoj oblasti. Iz tih razloga pravomoćna rješenja o ostvarivanju ovog prava gdje su iste vojne i policijske formacije različito vrednovane, a donesena su prema propisima koja su imala isključivo privremeni karakter, ne predstavljaju prema stajalištu Ustavnog suda Federacije povredu stečenih prava i povredu pravne sigurnosti.
Pravo na prijevremeno povoljnije penzionisanje koje je prema određenim propisima bilo različito vrednovano za iste formacijske činove, prema opredjeljenju zakonodavne vlasti u ovom zakonu, predstavlja ujednačavanje tog prava za sva lica koja su uzele učešće u ratu, što ne predstavlja povredu prava na jednakost pred zakonom i ne diskriminira korisnike ovog prava prema ovom zakonu, u vidu prava na prijevremeno povoljnije penzionisanje.
Isto tako, osim lica koja su ostvarila pravo na prijevremeno povoljnije penzionisanje prema osporenom Zakonu o potvrđivanju prava na prijevremenu starosnu penziju ostvarenu pod povoljnijim uslovima, navedeni u članu 3. ovog zakona, zakonodavac, u konkretnom slučaju Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, utvrdio je da pravo na prijevremeno povoljnije penzionisanje mogu da ostvare i lica koja su uzela učešće u ratu, ispunjavaju određene uslove iz člana 4. ovog zakona, a bili su pripadnici Armije BiH, HVO-a, HOS-a i policije. Imajući u vidu predložena rješenja, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine je isključivo ovlašten utvrđivati zakonodavnu politiku, pa je u okviru te svoje nadležnosti ovlašten i proširiti krug korisnika koji mogu podnijeti zahtjev na prijevremenu povoljniju penziju. Ustavni sud Federacije s obzirom na predloženo u članu 4. nije utvrdio povredu člana II.A.2.1. c), d) i k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
Analizom rješenja koja regulišu način isplate penzija, Ustavni sud Federacije prihvata stajalište da penzija predstavlja imovinu. Isplata penzije u omjeru 50% iz sredstava podračuna prema članu 126. Zakona o PIO, ima karakter stečene imovine. Kad je u pitanju isplata sredstava u visini od 50% iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, a koja se osiguravaju radi realizacije povoljnije prijevremene penzije, u tom obimu penzija podliježe izmjenama u skladu sa realnim mogućnostima i ekonomskim pokazaocima u Federaciji Bosne i Hercegovine, što ne može da cijeni Ustavni sud Federacije, nego je to domen opredjeljenja i odgovornosti zakonodavne vlasti Federacije Bosne i Hercegovine koja je i donijela osporeni Zakon. Ovo miješanje države odnosno Federacije u imovinu zasnovano na zakonu je opravdano pokazanim javnim interesom. Napominjemo, da je ista za sve korisnike zaštićena odredbama zakona, po kojoj je najniža penzija ostvarena pod povoljnijem prijevremenom penzionisanju, veća od one koja se isplaćuje građanima koji su stekli pravo na punu penziju prema odredbama sistemskog zakona, a to je Zakon o PIO.
Isto tako, član 23. osporenog Zakona reguliše prava koja su ostvarena prema čl. 3. i 4. i da ta prava podliježu reviziji, u skladu sa odredbama Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite ("Službene novine Federacije BiH", br. 82/09). Analizom predloženih rješenja nije utvrđeno da postoji povreda odredbe člana II.A.2.1. c), d) i k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, iz razloga što su njime obuhvaćena sva lica koja su uzela učešće u odbrambeno-oslobodilačkom ratu iz svih vojnih formacija koje su navedene u članu 1. osporenog Zakona. Pored toga, članom 27. propisano je da danom stupanja na snagu osporenog Zakona prestaje da važi Zakon o potvrđivanju prava na prijevremenu starosnu penziju ostvarenu pod povoljnijim uslovima. Prestankom primjene pomenutog Zakona ne prestaju prava licima koja su ta prava ostvarila na privremenoj osnovi uredbama I, II i III, a kasnije ta prava potvrđena Zakonom iz razloga što je u članu 3. stav 1. osporenog Zakona navedeno da korisnici prava iz tog zakona zadržavaju pravo na penziju i nastavlja im se isplata penzije. Iz tih razloga Ustavni sud Federacije nije utvrdio povredu odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, ili povredu Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
U odnosu na član 15. stav 1. osporenog Zakona u dijelu koji se odnosi na dokazivanje činjenica za ostvarivanje prava po ovom zakonu, i to u dijelu gdje je navedeno da se dokazivanje vrši isključivo na osnovu pisanih dokaza i sredstava izdanih od mjerodavnih tijela odnosno od mjerodavnih ustanova, nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine iz razloga, što sva dokazna sredstva koja mogu biti od utjecaja na ostvarivanje prava moraju se koristiti u dokaznom postupku prema odredbama Zakona o upravnom postupku. Ovakvo stajalište Ustavni sud Federacije je iskazao u više predmeta, a posebno u Presudi U-7/12 od 20.11.2012. godine, ocjenjujući ustavnost pojedinih odredbi Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite, pa je iz tih razloga utvrdio, da pomenuta odredba nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Obzirom na izloženo Ustavni sud Federacije je odlučio kao u dispozitivu presude.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastvu: dr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović i prof.dr. Edin Muminović, sudije Suda.
Broj: U-29/13
29.01.2014. godine
S a r a j e v o
Predsjednica Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine
dr. Kata Senjak, s. r.
http://www.ustavnisudfbih.ba/bs/index.php)
Nema komentara:
Objavi komentar